Incident na Sokolskom jezeru najbolje je dokumentirani slučaj NLO-a čak 50 godina kasnije

Sin čovjeka umiješanog u poznati slučaj NLO -a iz Manitobe, napisao je knjigu o toj nerješivoj misteriji

Stan Michalak se još uvijek živo sjeća svibnja 1967. godine, kada se jednog dana njegov otac nakon vikenda provedenog u šumi kraj jezera Falcon Lake u Manitobi, pojavio na kućnom pragu u teškom stanju i brojnim ozljedama.

Nakon tog događaja njegov život se preokrenuo naopačke, a sam događaj je kasnije postao jedan od najpoznatijih susreta s NLO-om uopće.

"Vidio sam ga kako bolestan leži u krevetu. Uopće nije izgledao dobro. Izgledao je blijedo, ispijeno", rekao je Michalak, koji je tada imao devet godina i kojem je bilo dopušteno vidjeti oca nekoliko minuta dnevno nakon događaja koji će ubrzo postati poznat kao incident na Sokolskom jezeru.

A tu je još bio i taj miris.

"Kad sam ušao u njegovu sobu, u njoj se osjetio strašan smrad, poput mješavine sumpora i ulja iz motora. Miris se osjetio po cijeloj sobi i kao da mu je izlazio iz svih pora na koži. Izgledao je loše", rekao je Michalak, koautor knjige When They Appeared, koju je napisao s istraživačem NLO-a iz Winnipeg-a, Chrisom Rutkowskim, koja je izašla na 50. godišnjicu incidenta.

"Jako sam se bojao. Moj otac je bio ozlijeđen a ja nisam znao što se dogodilo", rekao je Michalak za CBC News prisjećajući se tog subotnjeg dana 50 godina ranije.

Međutim, u roku od samo nekoliko dana, ne samo da je on saznao više - već i velik dio javnosti.

Priča o tome kako mu je otac imao susret s NLO-om objavljena je u novinama Winnipeg Tribune "i tada se sve promijenilo", rekao je Michalak.

Susret

Stefan Michalak je po struci bio strojarski tehničar, a geolog amater bavio se i istraživanjem divljine oko jezera Falcon - oko 150 kilometara istočno od Winnipega - tražeći kvarc i srebro.

Još godinu dana prije odlučio je istražiti još neka područja u okolici, tako da je za to odabrao produženi vikend u svibnju 1967.

20. svibnja 1967., Stefan je na tom području istraživao kvarcnu žilu na Pretkambrijskom štitu, kada ga je trgnulo uznemireno jato gusaka koje je poletjelo iz močvare.

Prema njegovim riječima, kako su o događaju izvijestile novine i kako se ta izjava ponovno našla u knjigama, časopisima i TV emisijama poput Neriješenih misterija, Stefan je podigao pogled i vidio dva predmeta u obliku cigare s crvenkastim sjajem kako lebde oko 45 metara dalje.

Jedan se objekt spustio, sletivši na ravni dio stijene i poprimivši više oblik diska. Drugi je ostao u zraku nekoliko minuta prije nego što je odletio.

Vjerujući da se radi o tajnoj američkoj vojnoj eksperimentalnoj letjelici, Stefan je odlučio skicirati tajanstveni predmet. Tada je odlučio približiti, osjetivši da je zrak uokolo bio topao s mirisom sumpora, kao i zujanja motora i šištanja zraka.

Također je primijetio kako se sa strane otvaraju vrata s jakim svjetlima unutra, te je rekao da je čuo glasove prigušene zvukovima letjelice.

Rekao je da je prozvao nudeći mehaničku pomoć "Yankee boysima" ako im zatreba. Glasovi su utihnuli, ali nisu odgovorili, pa je Stefan pokušao na svom materinjem poljskom, zatim na ruskom i na kraju na njemačkom jeziku.

Odgovorio je samo vrtlog i šištanje letjelice.

Tvrdi da je prišao bliže i primijetio glatki metal broda, bez šavova. Zatim je pogledao u svijetli ulaz, navlačeći naočale za zavarivanje kojima je zaštitio oči dok je cijepao kamenje tijekom pretraživanja.

Stefan Michalak nosio je zaštitne naočale za koje je rekao da je zavirivao u letjelicu s kojom se susreo u Falcon Lakeu. Stefan je rekao da je vidio svjetlosne zrake i ploče s bljeskalicama raznih boja, ali da nije mogao vidjeti nikoga ili bilo koje živo biće. Kad se odmaknuo, tri su panela kliznula preko vrata i zapečatila ga.

Posegnuo je da dotakne letjelicu za koju je rekao da je istopila vrhove prstiju rukavice koju je nosio.

Tada se letjelica počela okretati u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a Stefan kaže da je primijetio ploču koja je sadržavala mrežu rupa. Ubrzo nakon toga udario ga je u prsa eksplozijom zraka ili plina koji ga je odgurnuo unatrag i zapalio majicu i kapu.

Razderao je goruću odjeću kad se letjelica digla i odletjela.

Stefan je, dezorijentiran i s osjećajem mučnine, teturao kroz šumu i povraćao. Na kraju je uspio stići do svoje sobe u motelu u Falcon Lakeu, a zatim je autobusom otputovao u Winnipeg.

U bolnici su mu liječnici sanirali opekline na prsima i trbuhu, koje su kasnije dobile uzorak nalik mreži. Tjednima nakon incidenta imao je proljev, glavobolje, povremene nesvjestice i značajan gubitak težine.

Događaj koji nam je promijenio živote

Kad je priča dospjela u javnost, RCMP, zračne snage, mediji, državne agencije i mase znatiželjnika doslovno su okupirali mali bungalov obitelji Michalak u River Heightsu, Winnipeg.

Naslov knjige odnosi se na beskrajne posjetitelje, telefonske pozive, novinare i ljude koji su kampirali na njihovom travnjaku, ali i na one koji su pratili Michalaka do škole, zasipajući ga pitanjima.

„To nam je u potpunosti preokrenulo živote,“ izjavio je. „Trebale su godine da sve to konačno prestane.“

Stefan je, sve do smrti 1999. godine u dobi od 83, vjerovao da je pogriješio što je o tome progovorio, ispričao je Michalak.

Ipak, tada je smatrao da ima dužnost reći što se dogodilo. Želio je da drugi, ako se nađu u istoj situaciji, znaju što učiniti kako bi izbjegli ozljede, rekao je Michalak.

U Poljskoj, prije nego što je obitelj preselio u Kanadu, Stefan je bio vojni policajac koji se pridržavao strogih moralnih načela — svaku neobičnu situaciju treba prijaviti, zaključio je Michalak.

Osim što su vlasti neprestano ispitivale obitelj, morali su trpjeti osude i kritike javnosti. Stefanovo mentalno zdravlje bilo je dovedeno u pitanje, a Michalak je bio maltretiran u školi.

Iako je kasnije požalio što je o tome govorio, Stefan nikada nije odustao od svoje priče. Nikada nije tvrdio da je vidio izvanzemaljce, već je vjerovao da je u pitanju tajni vojni zrakoplov.

„Ako biste ga pitali što je vidio, mogao bi vam opisati sve do najsitnijih detalja, ali nikada ne bi rekao da su to bili izvanzemaljci, jer za to nije bilo dokaza,“ objasnio je Michalak.

„Možda bi pitao: ‘Što vi mislite da sam vidio?’ Ali njegova priča se nije promijenila ni za milimetar, sve do dana njegove smrti.“

S oko 300 stranica dokumentacije o incidentu, „ništa nije poljuljalo njegovu priču,“ zaključio je Michalak.

„Otvoren sam prema ideji da je riječ o nečem izvanzemaljskom, ali bez dokaza ne mogu biti siguran,“ izjavio je Michalak.

„Mogu vam reći kao ljubitelj avijacije da sam upoznat s razvojem zrakoplovne tehnologije u posljednjih 50 godina. U to vrijeme nije postojalo ništa slično onome što je opisano.“

Intenzivno istraženo

Slučaj je bio temeljito istražen od strane različitih razina vlasti, a službeni zaključak, uključujući i američke zračne snage, bio je da slučaj ostaje neobjašnjen, izjavio je Rutkowski.

"Incident u Falcon Lakeu možda je najbolje dokumentirani slučaj NLO-a u Kanadi,“ rekao je.

Čak nadmašuje Roswell, jer Sjedinjene Države još uvijek ne priznaju da se u Roswellu dogodilo nešto izvanredno.“

„Ako je tata ovo izmislio — radnik, industrijski mehaničar — onda je bio genije,“ rekao je Michalak.

S mjesta incidenta prikupljeni su predmeti, poput Stefanove rukavice, košulje i nekoliko alata, koji su poslani u RCMP laboratorij na analizu. Nitko nije uspio objasniti uzrok opeklina.

Na mjestu slijetanja pronađen je krug promjera oko 15 stopa, bez ikakve mahovine ili vegetacije koja je rasla na okolnoj stijeni. Uzorci tla i odjeće analizirani su i pokazali visoku razinu radioaktivnosti.

Slično je otkriveno i kod komadića metala izvađenih iz pukotina stijene godinu dana kasnije. Metal je bio stopljen u pukotine.

Većina predmeta je izgubljena, ali Rutkowski i Michalak još uvijek posjeduju dio metala, koji je i dalje radioaktivan.

Još uvijek bolestan 1968., sa simptomima ponovljenih opeklina na prsima i povremenim gubitkom svijesti, Stefan je otišao u Mayo Clinic u Rochesteru, Minnesota.

„Liječnici su ga poslali psihijatru, koji je izjavio da je Stefan vrlo pragmatičan, realan i da ne izmišlja priče,“ rekao je Rutkowski.

„Ako je tata ovo izmislio — radnik, industrijski mehaničar — onda je bio genije,“ rekao je Michalak.