Nakon 60 godina riješen misterij Djatlovog prolaza

U zloglasnom incidentu u "Djatlovom prolazu", devet mladih planinara pod nerazjašnjenim okolnostima je izgubilo živote

Usiječnju 1959., skupina devet mladih planinara - sedam muškaraca i dvije žene - teškom mukom se probijala kroz snježne padine Urala prema vrhu poznatijem po svojem lokalnom nazivu "Planina mrtvih". Planinari su svoje šatore postavili u podnožju male padine, dok je sve jača mećava ledila noćni zrak na minus 19 stupnjeva Fahrenheita (minus 25 stupnjeva Celzijevih). Nikada nisu stigli do svoje sljedeće točke.

Istražiteljima je trebalo gotovo mjesec dana da pronađu svih devet tijela razbacanih po jarugama Planine mrtvih. Neki od planinara su umrli poluodjeveni, samo u čarapama i donjem rublju. Neki su imali slomljene kosti i napuknute lubanje; nekima su nedostajale oči; a jednoj mladoj ženi su, vjerojatno, divlje zvijeri otrgnule jezik. U njihovom šatoru, napola zatrpanom snijegom i očito prerezanim iznutra, još se uvijek nalazila njihova uredno složena odjeća i napola pojedena hrana.

Svih devet planinara je umrlo od hipotermije nakon što su izbačeni na hladnoću "pod utjecajem snažne prirodne sile", tako je tada zaključila istraga. No, specifična "snažna prirodna sila" koja je odgovorna za danas zloglasni "Incident na prijevoju Dyatlov" (nazvanog po jednom od planinara, Igoru Dyatlovu), dugo je ostala misterij i dala povod za jednu od najtrajnijih teorija zavjere u modernoj ruskoj povijesti.

"Ne tvrdimo da smo riješili misterij Dyatlov prolaza, jer nitko nije preživio da bi ispričao što se dogodilo", rekao je voditelj studije Johan Gaume, direktor Laboratorija za simulaciju lavina na Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju u Lozani. "Ali [prvi put] ukazujemo na lavinu kao moguće rješenje."

Čudni tragovi u snijegu

Od devedesetih, u popularnoj kulturi, a pogotovo nakon nakon odlaska jednog od istražitelja u mirovinu (Alec Luhn iz Atlantica [američki časopis osnovan 1857. g.] je iznio neke od najluđih teorija), kolale su svakakve teorije, od izvanzemaljaca do zastrašujućeg sniježnog čovjeka. Ali sada, u studiji objavljenoj u siječnju u časopisu " Communications Earth & Environment" prvi su put izneseni pravi znanstveni dokazi umjesto banalnih hipoteza: mala lavina, uzrokovana specifičnim uvjetima, iznenadila je planinare na spavanju, i izbacila ih iz njihovih šatora na hladnu, mračnu noć.

Teorija o lavini nije nova; u dvjema ruskim istragama (dovršenima 2019. i 2020.) također se nagađalo da je planinare pomela tzv. pločasta lavina, odnosno lavina koja nastaje na način da se snježna ploča na površini [teži snijeg] odvoji od sloja snijega koji se nalazi ispod [mekši snijeg] i u velikim komadima klizi nizbrdo. Međutim, kako je navedeno u studiji, ta pretpostavka nije bila široko prihvaćena u javnosti, jer istraga nije ponudila objašnjenje nekih čudnih detalja samog slučaja.

"Gaume ističe da je teorija pločaste lavine kritizirana iz četiri glavna razloga".

Prvo i najvažnije, nije bilo nikakve naznake lavine kada su spasitelji 26 dana nakon nestanka planinara došli na mjesto gdje se nalazio kamp. Drugo, padina na kojoj su planinari smjestili svoj kamp imala je nagib manji od 30 stupnjeva, što se obično smatra minimalnim kutom nagiba za pojavu lavine, kaže Gaume. Treće, postoje dokazi da su planinari istrčali iz svojih šatora usred noći, što znači da se odron dogodio nekoliko sati nakon trenutaka opasnih po život, dok su avanturisti utvrđivali svoj kamp - postupak koji uključuje ravnanje snijega da bi se na padini stvorila ravna površina ispod šatora s bedemom snijega iza njega [kao zaštita od jakog vjetra] (prema autorima studije, uobičajena praksa u to vrijeme). Napokon, neki planinari su nađeni s tako teškim ozljedama kakve lavine ne mogu uzrokovati, ističe Gaume.

Gaume i koautor studije Alexander Puzrin, istraživač na Institutu za geotehniku u Zürichu, u svome su radu analizirali svaku od prije iznesenih primjedbi. Proučili su zapise o incidentu kako bi na temelju uvjeta koji su vladali u trenutku smrti nesretnih planinara napravili simulaciju lavine na računalu da vide može li pod tim uvjetima nastati pločasta lavina.

Analiza je pokazala da hipoteza o lavini može podnijeti svaku kritiku.

Zastrašujuća snaga prirode

U svojoj studiji istraživači su saznali da je kut nagiba padine zapravo bio veći nego što je u prethodnim izvješćima navedeno; izmjerili su kut nagiba od 28 stupnjeva, dok je prosječni kut nagiba cijelog područja bio 23 stupnja. Nove snježne padavine tjednima nakon incidenta su mogle ublažiti strminu, čineći nagib manjim, a istovremeno pokrivajući znakove lavine. Tim detaljem su se pobrinuli za prvi protuargument.

Drugo, iako kut od 30 stupnjeva smatra standardnim kutom nagiba pod kojim nastaju lavine, to nije neko čvrsto pravilo, kažu istraživači; zapravo postoje dokazi o lavinama koje nastaju na padinama pod kutom manjim od 15 stupnjeva. Ključni faktor je sila trenja koja nastaje između gornjeg sloja ploče (onoga koji se kliže ) i donjeg sloja (onog koji ostaje na mjestu). Donji sloj snježnog pokrivača u blizini kampa sastojao od tzv. depth hoar, ili "šećernog snijega" - vrste snježnih kristala koji često povećavaju rizik od nastanka lavine. Taj zrnati osnovni sloj snijega je mogao lako pridonijeti nastanku lavine, čak i pod nagibom od 28 stupnjeva, zaključuje tim.

Što se tiče kašnjenja između trenutka kada su planinari počeli urezivati padinu i trenutka kada se lavina sručila na njihove šatore? To bi se moglo objasniti jakim vjetrovima koji su postupno nanosili sve više snijega na vrh padine blizu kampa ekipe. Uvjeti na planini bili su izuzetno vjetroviti, i snijeg se mogao nakupiti iznad šatora tijekom čak 9,5 do 13,5 sati prije nego što se gornji sloj naposljetku srušio, pokazale su modele ekipe.

To dovodi do konačnog protuargumenta: ozljede. Nekim su planinarima pronađena napuknuta rebra i lubanje - ozljede više odgovaraju prometnoj nesreći nego lavini. Međutim, navodna lavinska ploča na prijevoju Dyatlov bila je daleko od tipične. Umjesto da stoje na izravnom putu lavine, planinari bi ležali ravno na leđima dok su spavali, a snijeg bi se spuštao na njih preko malog izbočenja koji su usjekli u padinu.

"Dinamične simulacije lavina sugeriraju da je čak i relativno mala ploča [snijega] mogla dovesti do teških, ali nesmrtonosnih ozljeda toraksa i lubanje, kako je izvješteno u post-mortem pregledu", napisali su istraživači.

Prema modelima istraživačkog tima, lavina je mogla, pod posebnim uvjetima, zatrpati grupu Dyatlov dok su spavali, čak i mnogo kasnije nakon što su isjekli padinu kako bi podigli kamp. Snijeg je uništio šator, slomio kosti i prisilio planinare da si probiju put iz snježnog groba, pokušavajući spasiti ozlijeđene prijatelje i preživjeti noć. Nažalost, svi su poginuli.

Iako ovo istraživanje ne nudi odgovor na svaki aspekt Dyatlovog misterija, pruža prvi znanstveni dokaz da je hipoteza lavine moguća, zaključuju autori. Iako ovo objašnjenje nije toliko intrigantno poput priča o izvanzemaljcima ili jetijima, za Gaumea banalnost hipoteze o lavini podsjeća na nešto važnije: ljudsku dimenziju tragedije.

„Kada su [planinari] krenuli prema šumi, pobrinuli su se za svoje ozlijeđene prijatelje — nitko nije ostao iza,“ rekao je Gaume. „To je, po mom mišljenju, priča o hrabrosti i prijateljstvu suočenih s nesavladivom snagom prirode.“